Postojeće tržište će se sigurno smanjiti: što više tim za e-trgovinu radi, veća je vjerojatnost da će stvoriti buduće krize.

Nedavno sam večerao sa starim prijateljem koji se bavi e-trgovinom već gotovo deset godina.

Pohvalio mi se koliko je njegov tim sada nemilosrdan, svakodnevno provjeravajući stope konverzije i prosječnu vrijednost narudžbe, izvlačeći nadzorne ploče s podacima u 2 ujutro, pa čak i osam puta revidirajući skripte za korisničku podršku.

Dok sam slušao, zapravo sam se osjećao pomalo nelagodno.

Nije da mislim da ne radi naporno.

Naprotiv, previše se trudio.

Ali znam jedno: njegova kategorija proizvoda opada već pet kvartala zaredom.

Ovo je okrutna, ali objektivna istina.

Dionice će se neizbježno smanjiti; to je željezni zakon fizike.

Svako postojeće tržište osuđeno je na smanjenje.

Ovo nije pitanje radiš li dovoljno naporno.

Ovo je fizički zakon koji upravlja životnim ciklusom proizvoda i nema apsolutno nikakve veze s ljudskom snagom volje.

Proizvod koji napravite ima svoj životni ciklus, uključujući rođenje, starenje, bolest i smrt.

Nakon što se početne prednosti iscrpe, korisnici se umore od toga i pojave se alternative, bez obzira na to koliko se optimizacije napravi, krivulja će nastaviti padati.

Zahvatanje vode iz propuštajućeg broda je najnježnija zamka.

Vidio sam previše timova koji se sve više i više iscrpljuju što više rade.

Odakle dolazi umor?

Svu svoju energiju posvetili su jednoj stvari: kako usporiti pad na krivulji koja je bila predodređena da ide nizbrdo.

To je kao da ste na propuštajućem brodu i očajnički pokušavate ispumpati vodu.

Postupci su bili posebno dirljivi.

Svi su grabili vodu obilno se znojeći, a i šef je grabio vodu. Nitko se nije usudio stati, jer bi se voda prelila.

Ali kraj je zapravo napisan davno.

Brod propušta.

Bez obzira koliko brzo grabiš, ne možeš nadmašiti brzinu kojom voda ulazi.

Jednog dana, brzina grabljenja više nije mogla pratiti tempo i cijeli je brod potonuo.

Ovakva vrsta zauzetosti je vrlo nježna zamka.

Jer izgleda posebno pozitivno, otporno i vrijedno pohvale.

U konačnici, koristi taktičku marljivost kako bi prikrila stratešku rezignaciju.

Appleova strategija je nastaviti graditi sljedeći brod.

Što je uistinu vrhunski stil sviranja?

Prvo što mi je palo na pamet bila je jabuka.

Pogledajte Apple, ova tvrtka se nikada nije oslanjala na jedan proizvod koji će trajati vječno i prkositi testu vremena.

Kad je iPod bio na vrhuncu svoje popularnosti, nije samo stajao tamo ne radeći ništa; umjesto toga, stvorio je iPhone.

Dan kada je iPhone uništio iPod, već je postavio temelje za ekosustav iPada i Maca.

Kasnije, satovi, slušalice, usluge - jedna nova krivulja za drugom, nastavili su se gomilati.

Stari propada, ali to je u redu, jer je novi porastao.

Nije bilo mahnito grabljenje vode iz prokišnjavajućeg čamca.

Kao da su već gradili sljedeći brod dok stari još pluta.

Ova taktika, jednostavno rečeno, izuzetno je osnovna, ali većina tvrtki je ne može primijeniti.

Osnovna vrijednost šefa je napraviti korak unatrag i pronaći nove prilike.

Zašto se to ne može učiniti?

Jer postoji jedan posebno nehuman aspekt ovoga.

Koja je točno temeljna vrijednost šefa?

Mnogi šefovi, posebno oni koji su se uspjeli popeti od dna u poslu, posebno su skloni činiti određene pogreške.

Kada se pojavi problem u postojećem poslu, njegova prva reakcija je da se umiješa i preuzme posao od zaposlenika.

Revidirao je skripte za korisničku podršku, nadgledao distribuciju promotivnih materijala, pa čak i osobno sudjelovao u prijenosu uživo.

Smatrao je da se to zove davanje primjera i biti u prvim redovima.

Ali iskreno govoreći, ovo je upravo posljednja stvar koju bi šef trebao učiniti.

Mnogi šefovi to vide kao izvor sigurnosti, kao da će se nebo srušiti ako osobno ne vode posao.

Ali što se jače držite, to će manje novih stvari rasti.

Kada postojeća poduzeća još uvijek mogu generirati novčani tok, ono što šef zapravo ne bi trebao učiniti jest osobno se miješati i skupljati tu vodu.

Umjesto toga, oslobodili su vrijeme i resurse starog poslovanja.

Zašto ga izvaditi?

Pronađite i definirajte sljedeću dodatnu priliku.

Osjeća li se ovaj pokret ugodno?

Uopće se osjećam neugodno.

Razmislite o tome: upoznati ste sa starim poslom, možete razumjeti podatke, možete voditi tim i imate određene stvari koje trebate raditi svaki dan.

Sljedeća prilika za rast je nejasna, nepoznata i možda neće donijeti nikakve rezultate čak ni nakon šest mjeseci truda.

Dakle, ljudska priroda će vas gurati natrag na vaše stare poslove, da radite stvari u kojima ste dobri i na koje možete odmah vidjeti povratne informacije.

Ali ako se slažete s ljudskom prirodom, tvrtka je osuđena na propast.

Kodak i Nokia su posrnuli zbog zahvaćanja vode.

Kad smo već kod toga, sjećam se dva stara, ali jeziva primjera o kojima uvijek razmišljam.

Kodak.

Digitalni fotoaparat izumili su njegovi ljudi, onaj iz 1975.

Ali nije se mogla odreći svog starog unosnog posla s filmom, pa je tehnologiju držala zaključanu u ladici.

Dok drugi učine digitalnu tehnologiju uspješnom, ona će potonuti zajedno sa svojom posadom.

Nokia.

Kralj ere običnih mobitela, s nevjerojatno visokim tržišnim udjelom.

Kad je val pametnih telefona udario, još je uvijek skupljao vodu s običnih mobitela. Dok je pokušao podići pogled, val mu se već srušio u lice.

Nije da ne pokušavaju.

Jednostavno su potrošili svu svoju energiju pokušavajući usporiti krivulju koja je bila osuđena na pad.

To je donekle slično drugom zakonu termodinamike.

Zatvoreni sustav koji ne prima kontinuirano novu energiju samo će propasti i propasti.

U poslovnom svijetu, stara krivulja je poput broda koji propušta; neće se sama od sebe poboljšati osim ako aktivno ne izgradite novu.

Podjela odgovornosti mora biti jasna; ta dva zadatka ne smiju se miješati.

Vraćajući se na podjelu rada, zahtjevi su zapravo izuzetno jasni.

Stari tim je imao vrlo jasnu misiju: ​​učiniti samo jednu stvar.

Temeljito istražite stare proizvode, usavršite ih i iscijedite njihovu preostalu vrijednost u najvećoj mogućoj mjeri.

Optimizirajte ono što treba optimizirati, poboljšajte učinkovitost gdje je to moguće i zaradite što više možete svaki dan.

Ovaj dio vrijednosti je zajamčeni novčani tok, životna snaga koja pokreće novo poslovanje.

A što je sa šefom i glavnim osobljem?

Moraš se prisiliti da izađeš iz svoje zone udobnosti.

Idi i uhvati te male, nezadovoljene potrebe.

Uđite u inerciju tih starih poslova, u kutke koji su potpuno nevidljivi i pronađite sljedeći val resursa.

Ove dvije stvari ne treba miješati.

Ako se stari tim stalno odvlači na rad na novim stvarima, novčani tok starog poslovanja bit će opterećen.

Ako se šefa stalno vraća starim poslovima kako bi zaradio novac, novi rast se nikada neće pojaviti.

Osjećaj sigurnosti dolazi od spoznaje odakle će doći sljedeći val hrane.

Iskreno, sve sam više uvjeren da osjećaj sigurnosti tvrtke nikada nije nešto što se može izgraditi jednostavnim čuvanjem.

Bez obzira koliko ga čvrsto čuvate, taj mali komad zemlje će na kraju stvrdnuti.

Tek kada se vaš fokus prebaci s "kako zaštititi ovaj mali komad zemlje" na "gdje je točno sljedeći val hrane?", možete istinski osjetiti osjećaj sigurnosti.

Inače?

Sva vaša zauzetost, prekovremeni rad i pedantne operacije danas samo siju sjeme za sutrašnju krizu.

Brod još uvijek propušta.

Još uvijek grabiš vodu.

Mirnoća na površini vode može prevariti druge, ali ne može prevariti vrijeme.

Dakle, vratimo se na onog prijatelja s početka.

Tog dana se nisam mogao suzdržati i rekao sam mu nešto neugodno.

Pitao sam ga: "Prestani grabiti vodu, pogledaj gore i vidi gdje je sljedeći brod."

Zastao je na trenutak, a zatim se nasmijao i rekao: „U pravu si, ali stvarno ne mogu sada otići.“

Razumijem da se nije mogao odvojiti od toga.

Zaista razumijem.

Ali nekih se stvari moraš riješiti prije ili kasnije.

Pumpanje vode prije nego što brod potone potpuno je drugačije od čekanja da vam voda dođe do vrata.

Kakvo sjajno doba, prijatelji moji.

Postojeća imovina će neizbježno nestati; akumulacija je ključ preživljavanja.

Nemoj se toliko uzrujati da plačeš na prokišnjalom brodu.